Škole kao oaze sigurnosti i radosti

Čudan neki naslov, zar ne? Neko bi možda rekao „utopisjki“. No, je li škola kao oaza sigurnosti i radosti samo utopijska kategorija?


classroom 1544140786

Ne bi trebala biti. No, nekako nam se čini da nam se škole svakoga dana udaljavaju od pojmova oaze, sigurnosti i radosti. Učenici sve češće u školu idu sa grčem u stomaku. U školama se sve češće dešavaju svađe, napadi tuče. Nastavnici, opterećeni udovoljavanju formalnih uslova školovanja i popunjavanjem inih obrazaca kojima dokazuju da su zaista učili učenike, propuštaju primijetiti onog jednog učenika koji se više ne smije. Ne primjećuju ni djevojčicu koja je u školu došla sa poderanom torbom. Ne vide svesku onog stidljivog učenika iz zadnje klupe u koju su mu „drugari“ ispisali najgore uvrede. Ne stižu da vide. Jer ako se na jednom učeniku zadrže malo duže, neće stići ispuniti onaj obrazac F62539 u kojem potvrđuju da je u razred, toga dana, ušlo dovoljno sunčevog svjetla. Nastavnici su, naravno, ljudi koji se trude obavljati svoj posao što je bolje moguće. No, nekako se čini da je njihov posao sve više postao ispunjavanje „x teži ka beskonačnom“ broja formulara, a sve manje podučavanje učenika. Ne samo lekcijama iz knjiga, nego i životnim lekcijama.

Učenike više niko ne uči da je pristojno starijoj osobi ustupiti mjesto u javnom prevozu. Zaboravljaju polako značenje riječi „hvala“, „molim te“ i „izvoli“. Nedostaje im da im neko kaže da prave životne vrijednosti nisu skupocjeni mobitel, moderni sat, najnovije slušalice ili tablet, nego toplo srce puno ljubavi i suosjećanja za sve.

GLEDAJ STUDOMAT.TV

TVoj vodič kroz studentski život!

A šta ako nemamo srce puno ljubavi i suosjećanja? Tada nam je lako da budemo nasilni. Lako dijelimo udarce i uvrede drugom ljudskom biću. Zanemarujemo osjećanja osobe koja, kao i mi, ima svoja nadanja, snove i strahove. Dopuštamo sebi okrutnost i bahatost. Dopuštajući sebi da budemo nasilni, dopuštamo i drugima. Svojim nasiljem  pokazujemo da je nasilje prihvatljiv obrazac ponašanja, a to nipošto ne bismo smjeli činiti. Zato, odlučno odbacimo nasilje i prigrlimo nenasilje, uzajamno poštivanje i uvažavanje! I vratimo nastavnicima mogućnost da vide ako su nam djeca tužna i nesretna. Nastavnici nam uistinu mogu pomoći!

„Projekat je  podržan od strane Općine Novo Sarajevo“.

 Kreiranje ovog teksta realizovano je u sklopu projekta “Zajedno protiv maloljetničkog prestupništva” kojeg finansira Općina Novo Sarajevo. Mišljenja izražena u ovom materijalu su mišljenja autora i kao takva ne odražavaju službene stavove Općine Novo Sarajevo. Sadržaj je isključiva odgovornost Centra za kulturu dijaloga.